Kontakt Postavi kao početnu stranicu Dodaj nas pod Favorites stranice! Katedra Čakavskoga sabora Modruše
Katedra Čakavskoga sabora Modruše
 
 
   :: Zaključak
   :: Literatura


   Autor cjelokupne povijesti:
   Robert Stipetić , prof.

 
Castrum thersan et civitas Modrussa


Prije nego je postao vlasništvo knezova krčkih – Frankopana, Modruš je bio upravno središte stare prostrane modruške župe koja je obuhvaćala prostor sjeverno i istočno od Gvozda te od Plitvičkih jezera, uz Koranu, Mrežnicu i Dobru do Kupe (72). Zbog idealnog zemljopisnog smještaja stoljećima je bio gospodarsko i političko središte. Na vrhuncu svoga razvoja isticao se kao najveći i najbogatiji grad srednjovjekovne Hrvatske. U njemu su boravili čelnici frankopanske obitelji, a pohodili su ga i kraljevi i plemići tadašnje srednje Europe. Bitnu ulogu u razvoju Modruša odigrao je Stjepan III. Frankopan želeći svoje kneštvo uzdići na razinu talijanskih sinjorija (73).

Slijedi nekoliko detalja o izgledu srednjovjekovnog Modruša.

 

a) Plemićki grad Tržan (castrum Thersan)

U tvrđavama 13. i 14. stoljeća stanovanje je podređeno obrani, a stambene prostorije su skromnih razmjera. Karakteristična je raspoređenost oko unutarnjeg dvorišta. U starije prostore za stanovanje ubraja se branič kula (donžon) u tvrđavi Frankopana u Modrušu.

Modruš, tlocrt tvrđave Tržan F. Hollsteina iz 1701.

Modruš, tlocrt tvrđave Tržan F. Hollsteina iz 1701. (I i II-ulazi; B-branič kula; F-zidovi naselja; K-kuhinja (?); S-velike prostorije; D-dvorište)

Modruška tvrđava građena je vjerojatno potkraj 13. ili početkom 14. stoljeća, a možda i ranije. Povijesni podaci svjedoče da se radilo o izvanrednom objektu svoga vremena. Temeljena je na živim stijenama, njezini bedemi i kule, kao i nutarnje građevine, pokrivaju vrh čunjaste glavice brijega, izdužena, bedemasta oblika. Padine pod zidinama tvrđave sa svih su strana vrlo strme, napose na sjeverozapadnoj i jugoistočnoj strani (74). Sena Gvozdanović smatra da su manje strme strane brda u potpunosti bile pokrivene zgradama (75). Sama tvrđava sastojala se od nekoliko dijelova: središnji dio s branič kulom te objektima za stanovanje i dnevni život vlasnika, njegovih dvorjanika i upravitelja grada. Uz taj, tvrđavu su činila još dva dijela: sjeverni je služio za gospodarske potrebe, smještaj pomoćnog osoblja, gradskih spremišta i radionica. Imao je na istoku kvadratnu kulu, a prema zapadu redute (76). Drugi, južniji dio, nalazio se na kosini pod glavnom branič kulom i mogao je uz dnevne gradske poslužiti i trgovačkim poslovima: mitnica, smještaj trgovaca, putnika i slično. U središnjem dijelu tvrđave, uz branič kulu, najvažnije je mjesto zauzimala kneževska palača. Sam grad bio je prostran i udoban (77).

Branič kula, čiji su ostaci i danas veličanstveni, kvadratnog je tlocrta, veličine od čak 10,0 x 11,3 m i jedna je od najvećih kvadratnih kula u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Prilično debeli zidovi građeni su slaganjem pločastog kamena na način „riblje kosti“. Raspoznaju se tri kata kule. Prizemlje je činila neka pomoćna prostorija s ulaznim vratima. Srednji kat je bio stambeni, a drugi kat vjerojatno je služio kao spavaonica. Postojao je tu još jedan kat (prema fotografiji iz 1905.), a možda i obrambena etaža manje visine s nišama ili manjim kulicama za stražu pod samim krovom. Na gornji kat moglo se penjati vanjskim stubištem, a možda i izravno sa nižeg kata. Kula je vjerojatno bila pokrivena šatorastim krovom i šindrom. Takvu tvrdnju potvrđuje Pieronijev izvještaj o kojem će biti riječi kasnije. Postavljena je na strateški izvanrednom položaju. Zatvara svaki pristup do središnjeg dijela tvrđave i jednim je kutom okrenuta prema pravcu mogućeg napada neprijatelja (78). To je ustvari stambeni toranj (donžon), karakterističan za Europu između 1000. – 1200. godine (romaničko razdoblje). Po tome se može pretpostaviti da je Modruš postojao već u 12. stoljeću. Odmah uz branič kulu kasnije nastaju složeniji oblici grada s pomoćnim prostorijama (dvorane, kuhinja, spremišta) i ulazima (79).

Zidovi unutrašnjih objekata tvrđave bili su tanji. Desno od ulaza krije se stariji zid koji svjedoči o prvotno manjem prostoru tvrđave i ranijoj gradnji kamenom lomljenjakom.

Tvrđava Tržan, tlocrt postojećeg stanja.

Tvrđava Tržan, tlocrt postojećeg stanja. Kod slova M trag zida najstarije faze gradnje. (Horvat, 1990.)

 

Kasnije je tvrđava proširivana. Inače su se tu prostirale dvije veće prostorije: možda dvorane za gozbe, dogovore, sastanke. Na višim katovima vjerojatno su bile prostorije za goste. Nitko od stručnjaka ne spominje, osim Horvata, mogućnost bogoslužnog prostora u tvrđavi, vjerojatno privučeni prisutnošću brojnih crkava u donjem gradu. Razlog tome je i manjak tragova u današnjim ruševinama. Tek tradicija drži da je u tu bila dvorska kapela sv. Marije (80).

Na kosini pod branič kulom nalazi se dosta velik prostor ograđen jakim obrambenim zidovima s kulama i polukulama. Zatvoren je zidom već u 13. ili 14. stoljeću. Objekti u njemu bili su vjerojatno drvene građe. Mogao je služiti sklanjanju modruškoga

Modruš, obrambeni zid južnog dijela tvrđave ispod branič kule

Modruš, obrambeni zid južnog dijela tvrđave ispod branič kule

 

puka u slučaju opasnosti, a u vrijeme mira kao prostor trgovine s mitnicom.

Sjeverni dio tvrđave nalazi se na nešto nižem terenu od središnjeg dijela. Tu je bila cisterna i prostor dnevnog života feudalnog grada: spremište, štale, radionice, stanovi posluge i slično. Taj dio završava kvadratnom „Duždevom“ ili „Papinskom“ kulom.

Modruš, sjeverna kvadratna tzv. „Duždeva“ ili „Papinska“ kula

Modruš, sjeverna kvadratna tzv. „Duždeva“ ili „Papinska“ kula (snimka oko 1910.)

 

Stil zidanja na „riblju kost“ svjedoči o kvalitetnom zidarskom radu (81). Oblikovanje lica zida u to vrijeme se mijenja i upućuje na značajke srednje Europe. Za primjer donosimo potvrdu o prisutnosti stranih graditelja u Modrušu. Tako je među svjedocima darovnice senjskim franjevcima koju piše kneginja Elizabeta, udovica kneza Dujma Krčkog 5. siječnja 1354., spomenut i Egidije, sin Andrije iz Venecije, zidar. To bi mogao biti odgovor da su iz Venecije dolazili majstori zidari do Senja, pa tako i do Modruša (82). Pomoću njih se u 15. stoljeću većina naših tvrdih gradova pregrađuje, podiže ili proširuje u stambene palače što znači i otvaranje prozora na sva četiri zida. Dnevne sobe postaju relativno velike s nišama i kamenim klupama u njima. Stambene prostorije imaju strop od drvenih greda, a vrlo rijetko su svođene. Zahodi počivaju na kamenim konzolama (83).

A Rekonstrukcija prvog kata branič kuleB Pokušaj rekonstrukcije stropa nad katom branič kule

A) Rekonstrukcija prvog kata branič kule; B) Pokušaj rekonstrukcije stropa nad katom branič kule

 


(72) M. KRUHEK- Z. HORVAT, nav. djelo , str. 93.
(73) Ivo GOLDSTEIN, Značaj Krbavske bitke 1493. godine u Hrvatskoj povijesti, u: Zbornik Krbavska biskupija u srednjem vijeku , KS, Zagreb – Rijeka, 1988., str. 22.
(74) Milan KRUHEK-Zorislav HORVAT, Castrum Thersan et Civitas Modrussa, u: Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske , Zagreb, 16/1990., str. 94.
(75) Sena GVOZDANOVIĆ, Stari grad Modruš , neobjavljeni članak, Zagreb, 1967.
(76) Reduta u vojnom smislu je u fortifikacijskoj arhitekturi utvrda namijenjena obrani u povlačenju; može biti stalna, mobilna i poljska za obranu, Hrvatski enciklopedijski rječnik , br. 9, Pro – Silj, Novi liber, Zagreb, 2004., str. 147.
(77) Vjekoslav KLAIĆ, Krčki knezovi Frankopani , Zagreb, 1901., str. 45 – 46.
(78) Milan KRUHEK-Zorislav HORVAT, Castrum Thersan et Civitas Modrussa, u: Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske , 16/1990., str. 112.
(79) Sena i Vladimir GVOZDANOVIĆ, Stari grad Vitunj u Modruškoj županiji, u: Peristil , Zagreb, 10-11(1967./68.), str. 19.
(80) Zorislav HORVAT, Pregled sakralne arhitekture Modruša i okolice u srednjem vijeku, u: Zbornik Krbavska bitka i njezine posljedice , Zagreb, 1997., str. 131-132.
(81) Milan KRUHEK-Zorislav HORVAT, Castrum Thersan et Civitas Modrussa, u: Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske , Zagreb, 16/1990., str. 113.
(82) M. KRUHEK-Z. HORVAT, nav.djelo , str. 98.
(83) Zorislav HORVAT, Neki stambeni prostori u gotičkoj arhitekturi kontinentalne Hrvatske, u : Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske , Zagreb, 12/1990., str. 29.
 
 
© Sva prava zadržana.
Web izrada, dizajn i hosting - InfoStudio.hr